Pošip Težak korčulanskog Blata 1902. primjer je uspješnog brendiranja novog vrhunskog vina
Prije otprilike dvadesetak godina veliki fotograf i dizjaner Luka Mjeda, poznat i po oblikovanju niza naslovnih stranica legendarnog političkog tjednika Danas izrađenih u suradnji s velikim Mirkom Ilićem, pozvao nas je da sudjelujemo u radu jednog od žirija Hrvatskog dizajnerskog društva. Taj je žiri bio zadužen za izbor najboljih vinskih etiketa u zemlji.
Prije dvadestak godina domaće su vinske etikete izgledale rustikalno, nedorađeno, anakrono i neosviješteno. Ne računajući poneke Istrane, prije svih Matoševića i Kozlovića, stjecao se dojam kao da vinarima etikete uopće nisu bitne, i kao da nemaju nikakvu ideju o stvarnom značaju likovnih rješenja za etikete, kao ni o važnosti cjelovitog brendiranja vina.
S druge strane, odmah poslije Drugoga svjetskog rata Chateau Mouton Rothschild, jedna od najvažnijih vinskih kuća na svijetu, počela je svake godine tiskati nove etikete koje su dizajnirali vodeći svjetski umjetnici, uključujući Bacona, Chagalla, Braquea i Picassa. Kasnije su i mnoge druge svjetske vinarije usvojile slične prakse; jedna od najpoznatijih je australska tvrtka Leeuwin, sa svojom Art Series.
Dok je, dakle, svjetska vinska industrija povezivala vino s visokom i avangardnom umjetnošću, hrvatski su vinari smatrali da etikete njihovih buteljki nisu važne. Zahvaljujući hrvatskim dizajnerima, to se zanemarivanje vizualnog aspekta u prezentaciji vina počelo mijenjati.
Prvo kroz izbor najuspjelijih vinskih etiketa, a zatim kroz niz zaista senzacionalnih rješenja za vinske etikete koja su dobivala neke od najprestižnijih međunarodnih nagrada.
Napoznatiji primjer i danas je bijela, korisnički neprijateljska ali senzacionalna etiketa Brukete i Žinića za butelje Stininih vina s Brača. S te u, svijetu nagrađene etikete, ne možete doznati ništa o vinu, ali je ne možete ni zaboraviti. Ona je Stininim vinima dala dodatnu, lako prepoznatljivu identitetsku crtu i potaknula emocije kupaca.
Među najuspjelije hrvatske vinske etikete svakako spadaju i Piquentunove: Studio Sonda iz Vižinade svojedobno je osvojio brončanog lava na Cannes Lionsu za dizajn etikete vina St.Vital buzetske vinarije Piquentum. Sonda je na etiketama uspjela prikazati meteorološke značajke pojedine berbe.
Zanimljvio je da je Sonda vrlo uspješno redizjanirala i sve etikete Zmajske pivovare, najvažnije hrvatske craft pivovare. Rovinjski studio Tumpić/Prenc nedavno je dobio elitnu međunarodnu nagradu Red Dot za dizajn etiketa vina istarske biodinamičke vinarije Šuran.
Blato 1902. korčulanska je vinogradarska i maslinarska zadruga, koja proizvodi vjerojatno najviše vina u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Blato 1902. sve donedavno nije išlo prema upmarket sceni. Ono je proizvodilo dobra i jednostavna vina, s odgovarajućim etiketama.
Pošip Težak predstavlja, međutim, strateški iskorak u početnoj fazi procesa tržišnog repozicioniranja Blatovih vina. Težak je vino napravljeno od jako zrelog grožđa, s punim tijelom i još više integriteta.
Možemo, naravno, filozofirati o tome treba li Težaku puno barriquea ili ne, ali poanta je u zaista superiornoj kvaliteti grožđa, koje omogućuje da se Težak s vremenom uvrsti među najbolja dalmatinska vijela vina proizvedena od autohtonih sorti.
Brendiranje Težaka prati kvalitetu vina. Prvo, ime Težak samo je po sebi izvanredno, jer to ime označuje stvarno porijeklo i stvarni proces nastanka dalmatinskih vina. Vino su u Dalmaciji oduvijek proizvodili težaci; vinogradi su često strmi i teški za obradu; strojne su berbe rijetkost.
Dalmatinska su vina proizvod težačkog, fizičkog rada. Stoga ime Težak precizno simbolizira esencijalni karakter dalmatinske, osobito otočke i pelješke vinske industrije.
Drugo, boca za Težak teška je i masivna. Teške boce tipična su značajka vina više klase i u Italiji i u Španjolskoj i u Sloveniji, i u Novom svijetu. Treće, grafičko rješenje za Težakovu optimalno je pogođeno: ono nije preapstraktno ni premoderno, jer bi jako moderna etiketa predstavljala predrastično odstupanje od profila korčulanske zadruge. No, ono nije ni doslovno ni rustikalno.
Težakova etiketa odlično je pogođena za promoviranje dosad najambicioznijeg pošipa iz Blatova portfolija. Etiketu je je oblikovao Roko Jeričević, dizajner i riblolovac s Korčule, koji živi u Zadru. Težak Blata 1902. je više nego dobar primjer izlaska klasičnih, starijih vinarija u svijet modernog brendiranja i dizajna.
Težak mijenja lice vinarije a ne poništava njen prethodni identitet, što je iznimno važno u brendiranju vinskih kuća koje su već dugo prisutne na tržištu.