Prema jednom vrlo relevantnom istraživanju cijena u hrvatskim trgovinama, pošip je bijelo vino koje postiže najvišu cijenu na policama. Zapravo, najvišu iza grka, ali grka je nažalost toliko malo da ga ne možemo smatrati zasebnom tržišnom kategorijom.

Tržišna ekspanzija pošipa poklopila se s njegovim značajnim kvalitativnim rastom. Prvu Decanterovu zlatnu medalju za pošip prije četiri je godine osvojio je Jakša Krajančić s Nericom, ove je godine Zurin pošip nagrađen platinastom medaljom, dok je Bora iz zaleđa Zadra osvojila zlato.

Pošipi, dakle, postaju trofejna, međunarodno reprezentativna hrvatska vina. Istodobno, pošip više nije samo korčulansko vino. On se proizvodi doslovno u cijeloj Dalmaciji, od Pelješca do Ravnih kotara. Pošip se sadi na sve više različitih lokacija i terroira: uz otoke tu su Komarna, splitsko zaleđe, šibensko područje i vinogradi kod Nadina i Benkovca.

Ekspanzija pošipa nije, međutim, donijela jasniju stilizaciju pošipa: pošipi se mogu razlikovati doslovno do neprepoznatljivosti, što će prije ili kasnije postati ozbiljan problem u daljnjem komercijalnom uspjehu te autohtone sorte golemog potencijala ali i nezgodno ogromne rodnosti, koja predstavlja veliki smetnju u podizanju srednje kvalitete pošipa

Za modernu stilizaciju pošipa svakako su najviše učinili Jakša Krajančić i njegov enolog Igor Radovanović. Nerica je bila prvi visokokvalitetni svježi pošip, koji je istodobno zadržao južnjački karakter. Stina je također kodificirala prepoznatljivi stil pošipa izvan drva, kao i onog odgojenog u drvu.

Rizman eksperimentira s raskošnim pošipima Nono iz barriquea, dok Luka Krajančić, otac modernog pošipa, buteljira briljantni macerirani Statut; starinsku i zaista iznimno važnu interpretaciju pošipa.

Među suvremenim je pošipima važno spomenuti Testamentove dvije linije, posve svježi, voćni Dalmatian Dog i čvršće strukturirani Testament, kao i izvrsnu Merga Victu, koja na tragu Nerice proizvodi jedan od najoriginalnijih pošipa. Zurin šampionski pošip također je izvrsno i autentično vino, kao i Madirazzina Garbinada, koja se proizvodi od grožđa s Korčule.

Velika korčulanska vinarija Blato 1902. složila je, pak, prirodnu komercijalnu liniju od tri različita pošipa.  Kažemo prirodnu, jer skoro svaka velika vinarija proizvodi tri linije vina, zato što neizbježno raspolaže grožđem različite kvalitete.

Uglavnom se radi o kvalitetnom vinu, vrhunskom vinu i ultrapremium vinu koje može dolaziti iz jednog vinograda, ili se može proizvoditi od selekcije najboljeg grožđa s više položaja. Najviše linije vina često su drukčije vinificirane, bilo da je riječ o maceraciji, dodavanju prosušenih bobica, specifičnom korištenju drveta ili betonskih jaja ili nekim drugim postupcima.

Blato 1902. odnedavno, dakle, puni tri linije pošipa. Kvalitetni pošip svježe je, mlado vino s prepoznatljivom sortnom aromom i vrlo povoljnom cijenom za kriterije sorte. Vrhunski pošip ubraja se među desetak vodećih korčulanskih pošipa svoje kategorije; on je pun južnjačkog karaktera, cvjetno-herbalno-voćnih mirisa i voćnih okusa, s neobično čvrstom strukturom. Riječ je o finom gastronomskom vinu s povoljnom cijenom.

Blatov premium pošip Težak, s izvrsno pogođenom etiketom i brendiranjem, prije nekoliko nas je mjeseci prilično zbunio. Radilo se o tipičnom primjeru prekomjernog korištenja barriquea: hrast je zamalo pojeo vino.

Međutim, u samo stotinjak dana utjecaj barriquea u Težaku drastično se smanjio. Težak je sada kremast, elegantan, bogat, s puno herbalnih aroma i nešto okusa suhih citrusa. Težak iz lanjske berbe razvija se u potencijalno šampionsko vino. Probat ćemo ga ponovno oko Božića.

Tri Blatove logično složene linije pošipa, pokazuju kako bi se pošip jednog proizvođača mogao prezentirati i u maloprodaji i na restoransko- hotelskom tržištu.